FDM (Fused Deposition Modelling) najpopularnija je i najraširenija tehnologija 3D printanja.
Temelji se na zagrijavanju i taljenju plastičnog materijala u obliku žice (filament) koji se određenim mehanizmom (najčešće mehanizam zupčanika) uvlači u grijač (najčešće u sklopu glave ekstrudera) koji tu plastiku topi. Takva rastaljena plastika izlazi kroz mlaznicu ekstrudera te se taloži na radnu površinu 3D printera gdje se ona stvrdnjava i sloj po sloj gradi željeni predmet. Mlaznica ekstrudera najčešće je pogonjena u dvije osi, dok treću os izvodi radni stol što nam omogućava printanje predmeta u 3D prostoru. FDM printeri omogućavaju nam ispis slojeva debljine koja varira od 0,05 mm do 0,3 mm (uvjet je standardna mlaznica debljine 0,4 mm). Također, debljina printanog sloja značajno utječe i na kvalitetu (tanji slojevi garantiraju veću kvalitetu ispisa) te vrijeme trajanja ispisa (posljedica tanjih slojeva je značajno duže vrijeme ispisa).
Plastični materijal ili filament je ustvari plastična žica namotana na kolut. Najčešće je izrađena od materijala kao što su PLA, PETG ili ABS. Svaki materijal ima specifičnu temperaturu taljenja (npr. za PLA ona iznosi otprilike 210 °C) te je prije samog printanja potrebno odabrati materijal koji smo odabrali za printanje kako bi printer mlaznicu grijao na temperaturu taljenja korištene plastike. Na tržištu postoji veliki broj različitih filamenata različitih proizvođača. Razlike u kvaliteti i cijeni različitih filamenata znaju biti značajne, prije odabira samog filamenta važno je znati za što će se on koristiti, ukoliko za jednostavnije predmete onda i nije toliko bitna kvaliteta filamenta, no ukoliko će se koristiti za ispis kompliciranijih dijelova visoke točnosti, preporuka je kupnja skupljeg i kvalitetnijeg filamenta koji će garantirati, ljepši, čvršći i dimenzijski točniji predmet. Promjeri filamenta dolaze u dvije debljine, 1,75 mm i 2,85 (3) mm, najčešće izvedbe printera podržavaju filament promjera 1,75 mm iz razloga što omogućavaju printanje manjih detalja i bolju kvalitetu površine, također pošto je tanji, takav filament ima mogućnost bržeg taljenja (uvjet za brži ispis) te je potrebna manja energija i sila za ekstrudiranje filamenta kroz mlaznicu.
Najčešći problem koji se javlja prilikom ispisa FDM tehnologijom je tzv. “warping”, pojava stezanja i rastezanja već isprintanih slojeva što uzrokuje odvajanje radnog komada s radne podloge. Pojava “warping” javlja se uslijed temperaturnih razlika između slojeva (svježe isprintatni slojevi imaju puno veću temperaturu od netom prije isprintanih slojeva). Stoga je važno da printer temeljen na FDM tehnologiji sadrži i grijanu radnu podlogu koja će održavati ranije isprintane slojeve na određenoj povišenoj temperaturi kako bi te temperaturne razlike bile što manje, a s tim i pojava “warpinga” manja.
Najveće prednosti FDM tehnologije je široka dostupnost i jednostavnost te tehnologije (FDM printeri su cjenovno izrazito prihvatljivi), održavanje printera je jednostavno te je mala potrošnja energije, mogu se printati različiti materijali i to u različitim bojama što ih čini dodatno popularnima. Najveće mane ove tehnologije su vidljivost slojeva na isprintanom predmetu te neujednačena čvrstoća samog predmeta što može uzrokovati lom.